Moj Spomenar

Наслов: Moj Spomenar Tue May 05, 2009 8:59 pm

)))
sad ce stihovi Smile

i priche.... itd.... Smile

Наслов: Re: Moj Spomenar Tue May 05, 2009 9:00 pm

Obriљi suze drugarice

Obriљi suze,drugarice,
Ne daj bolu da vlada,
Nije bio vredan tvoje ljubavi,
Niti жe biti ikada.

Obriљi suze,drugarice,
Suviљe si mlada da patiљ,
I sama si sad shvatila,
Da mu niљta ne znaиiљ.

Obriљi suze,drugarice,
On nije vredan tvoje tuge,
Dok si ga ti iskreno volela,
On je ljubio druge.

Obriљi suze,drugarice,
Kada ga sretneљ okreni glavu,
Ponosna budi,ne sluљaj druge,
Shvatiжeљ jednom da sam upravu.

Obriљi suze,drugarice,
Dopusti Suncu da ti vidi oko,
Podigni glavu,ponosno koraиaj,
Veruj u ljubav i gledaj visoko.

Za moju drugaricu,i sve devojke koje su volele pogreљne momke.Neka vam ova pesma pomogne da prebolite i naрete nove ljubavi koje жe vas iskreno voleti.
Moj Spomenar 131867.2096856

Наслов: Re: Moj Spomenar Tue May 05, 2009 11:17 pm

Petak 13.

Jednog kisnog dana Tea je setala ulicom grada. Bila je u mantilu i cizmama, koje nisu bile takve da bi je stitile od kise. Voljela je sa seta po kisi. Uvjek je govorila da joj pomaze da odkloni svakodnevne probleme.
Tea je bila ucenica, i imala je petnaest godina. Bila je odlican dzak, dok nije srela njegove plave oci i dok jedno drugom nisu rekli "zdravo". Od tog dana su njeni vidjeli da se sa njom nesta desava. Pocela je da se sminka i oblaci suknje i haljine do tada je nisu mogli izvuci iz farmerki.A onda je njen otac nasao Kristijanovu sliku u fijoki. Od tada nije smijela da izlazi napolje. Kada joj je kasnijo autobus, roditelji joj nisu vjerovali.
Tea je svakoga dana bila tuznija i tuznija, nije ga mogla izbaciti iz glave, jer joj se pricestio za suze. Jos se nisu ni poznavali a znali su da pripadaju jedno drugome.
Zajedno su setali po kisi, a odma bi Tea rekla "hajmo pod nase drvo". A onda bi dugo sjedili na klupi ispod drveta i pricali.To je trajalo sest mijeseci.Sest mijeseci sunca, ljubavi, nezaboravne ljubavi.
Onda su Teu poceli pratiti, a ona je razmisljala o samoci. Pocela je da prica Kristijanu, al je on sve najmanje od nje krio. Zatim je sjedila u svojoj sobi i pokusavala da prica sa svojom majkom, ali ona nije marila za nju. Mama je progovorila sa Teom, a Tea je rekla "cujes li kako se lijepo i tiho cuje".
Kristijan je stalno cekao na klupi ispod drveta, ali Tea nije dolazila. Nije je bilo, i kad bi neko pitao za nju, svi su cutali.
Tea se potpuno promjenila. Drugarice su joj rekle da Kristijan odlazi iz grada. On govori "tu sam nasao i izgubio srecu".

Voz je kretao u 14.00 sati. Ona se vracala iz skole, nije otisla kuci vec na stanicu. Nasla je voz koji je trebao krenuti i nasla je i njega, pune oci suza. Vidio je Teu i iskocio, cvrsto je zagrlio. Oboje su plakali. Kristijan je rekao "stacemo Tea, sta da radimo, da bi smo zivjeli srecno?". Ona ga je gledala i njegove plave oci, a suze su joj postale teget.

Cutala je i jecala.Voz je vec krenuo "zbogom Tea, mozda cemo se nekad sresti. Ja odlazim a ti znaj da te jos uvjek volim".Dugo je mahao, a ona je stajala i dugo mahala za vozom. Nekako je nasla put do kuce i odma je otisal u svoju sobu.Odlucila je da se ubije. Kad su joj roditelji otisli na posao, jos je uvjek sjedila u svojoj sobi i razmisljala. Bio je Petak 13. Usla je u kupatilo i pustala toplu vodu u i usla u kadu. Pocela je histericno da se smije drzeci zivot u rukama, dok je umirala govorila je Kristijanovo ime.Tea je polako i sigurno koracala u smrt.
Otac je usao u kupatilo i poceo je da vice "ja sam kriv za sve, za sve!". "Ja sam je ubio!". Zena ga nije razumila, ali kad je dosla pala je u nesvjest.Dosla je hitna pomoc, ali je bilo prekasno.U njenoj sobi su nasli pismo, pisalo je:

Petak 13,
Dragi Oce,
"Nemoj da se ljutis na mene. Ovo je bilo najbolje i najlakse resjenje. Nije me bolilo. Moj Kristija je otisao iz grada a ja za uvjek iz ovoga svijeta. Vi ste jos mladi. Ako budete imali kcerku, daj te joj ime Tea. Neka ima ono sve sto nisam ja imala. Neka bude srecna.
I poslije svega VOLI VAS VASA TEA".

Dan poslije Teine smrti stiglo je pismo od Kristijanovih roditelja, pisalo je:

Subota 14.
Draga nasa Tea,
"Kristija nije vise ziv. Od kada se vratio, djelovao je nikako, izgubljeno. Bio je petak 13. Ovdje je padala kisa, nije htjeo da ponese kisobran, neznam zasto. Drug mu je rakao da se skloni sa puta zato sto su kola nailazila, Kristijan ga nije poslusao i kola su ga udarila. Na smrt nam je rekao: "Ja moram svojoj Tei, on me zove."
Dao mi je adresu da ti napisem DA TE JE PUNO VOLJEO.

Kristijanovi Roditelji

Otac i majka su dobili cerku i nazvali su je Tea. Imala je sve sto Tea nije.

Наслов: Re: Moj Spomenar Fri May 08, 2009 3:40 pm

- Jednog dana u novinama je osvanula prica da se djevojka bacila sa nebodera zbog voljenog mladica, prije smrti napisala mu je oprostajno pismo:
"Dva svjeta mi smo, nikad skupa mogli biti nismo, kraj tebe sam se osecala kao ptica u letu, bio si mi sve na svijetu! Voljela sam svaki dio tebe i zbog toga proklinjala sebe. Pratila sam svaki korak tvoj i prizeljkivala da si samo moj, ali tebi je vaznija bila droga gledao si u nju kao u Boga. Voljela sam ocaj na tvom licu dok si svugdje sa sobom nosio spricu. Kolike sam noci proplakala moleci Boga da te izbavi iz pakla toga! Zbog tebe sam skoro ubila dok te druga pred mojim ocima ljubila! Svake noci u mislima su mi bile te tvoje smedje oci... Htela sam te preboljeti, htela sam te prestati voljeti, htela sam te zaboraviti pomocu pica, ali sam te opet osjecala u svakom djelu svoga bica. Cim sam te ugledala... smedja kosa, smedje oci... znala sam da bez tebe necu moci. Zbog tebe sam morala kroz pakao proci i do ove tacke doci. Bio si mi ljubav prva, a ja za tebe od ljubavi ni mrva. Nosila sam te u krvi, a sad ce s njom da se hrane crvi! Kad se vrate lastavice jata vise nece biti mojih ruku da se smjeste oko tvoga vrata. Molim te shvati, svu srecu zelim ti ja, ali ne zelim sama vise cekati sumorne zore, ovo je jedini izlaz iz ove nocne more! Znaj da te ne krivim za to sto sam te voljela a ti mene nisi. Samo te jedno molim... povremeno mi na grob donesi jedan cvijet, jer ipak si bio sav moj svijet!!!"
- Nakon dva dana u novinama osvane prica: Na grobu djevojke nadjose les mrtvog mladica. Obitelj sto je donijela cvijece svojim mrtvim nasla ga je sa nozem u prsima. Kad je dosla policija, ustanovila mir, u njegovoj ruci nasla je krvav papir.
" Ja sam volio tebe, al me ovaj zivot nepovratno sjebe. Gadim se sam sebi jer pravu ljubav nisam mogao pruziti tebi. A volio sam te, svjedok mi Bog, sad kad te nema kao da nemam nikoga svog. Gurao sam te stalno od sebe, jer nisam zelio unistiti tebe. Nisam htio da patis, a hiljadu puta sam pozelio da mi se vratis! Ljubav je kuja koja te na sve nacine sjebe, ljubav je ona guja koja te odvojila od mene... Ne zelim vise biti tuge i boli rob, jedna zelja mi je da s tobom djelim grob. U zoru kad mi srce prestane da lupa, kad nismo mogli za zivota, U SMRTI CEMO BITI SKUPA... "

Наслов: Re: Moj Spomenar Sat Jun 13, 2009 11:10 am

Svaka moja nada u vodu je pala, a ti mislish da sam luda,mala koja te juri iz tebi poznatih razloga,ali ne trebash mi ti zbog toga. Choveche svi vide da te volim zbog tebe samog, ne zbog svega shto imash oko sebe, zbog toga te druge jure. Nije mi nishta osim tvoje ljubavi vazno i sve shto bi mogao pored toga da mi dash bilo bi lazno. Zelim samo ono shto mi nisi dao, a to je ljubav tvoja zbog koje mi se srce lomi na pola. Sad

Boli me taj predosecaj da cesh uskoro nestati iz mog zivota, da cesh postati bleda senka proshlog vremena. Mrzim trenutke u kojima ce me secanja zarobiti, a ti cesh postati neko bez lika i imena. Znam da je ne izbezno ali ipak kida se u meni i ne znam shto da uchinim,kako bi da se bacim,dani ne primetno odlaze... Mozda je sudjeno da MI koje najvishe volimo UVEK ODLAZE!
Moj Spomenar 1434242796_12d2c0935d

» ANDJA(Beatriz Luengo) spomenar